Dugogodišnji univerzitetski profesor i predsjednik Sudskog savjeta, doktor Mladen Vukčević, u intervjuu za „Dan” kazao je da je poslednjih godina sudski sistem unaprijeđen u smislu efikasnosti, kvantiteta i kvaliteta rada, ali je uputio i kritiku istakavši da državni budžet već duže vremena nema razumijevanja za rad ovog organa. Kako navodi, za nesmetan rad bilo koje institucije neophodna su određena materijalna sredstva koja obezbjeđuju uslove za funkcionisanje. Prema njegovim riječima, trenutno se za sudstvo ne izdvaja dovoljno sredstava, ali da i sa tim raspoloživim sredstvima funkcionišu.
●Kako je pitanje novca u budžetu za sudstvo i administraciju riješeno u ovoj godini i koliko je izdvojeno za Sudski savjet ?
– Radi se o iznosu od blizu 21 milion eura, dok je od tog iznosa nešto više od 715.000 eura izdvojeno za potrebe Sudskog savjeta. Kada se zna da u Crnoj Gori postoji 21 sud, brojne aktivnosti, radnje i mjere su u našoj nadležnosti, a tu su zatim i održavanje, nabavka i investiranje u pravosudni informacioni sistem, jasno je da ovaj iznos nije dovoljan, ali i sa tim sredstvima sudski sistem funkcioniše. To sam istakao i u Skupštini, dobili smo podršku i nadam se da ona neće biti samo verbalna, kao prethodne godine.
●Poznato je da Sudski savjet radi u iznajmljenom prostoru. Da li će se taj problem riješiti u skorije vrijeme i koliko se novca za to izdvaja na godišnjem nivou?
– Sudski savjet je smješten u zgradi bivše SDK-a i na ime naknade u vezi sa korišćenjem prostora od 340 metara kvadratnih (komunalne naknade, potrošnja električne energije i vode) Centralnoj banci plaća se godišnji iznos od 18.764 eura. Obezbjeđivanje adekvatnog prostora za rad Sudskog savjeta stalno ističemo kao problem, ali konstatujemo da su osim Savjeta čak i neki sudovi podstanari, što je rijetkost i u manje razvijenim sudskim sistemima. Sudovi su poslednji u spisku državnih organa koji treba da imaju takve prostorne deficite, bar iz jednog razloga, jer je istorijski posmatrano i u Crnoj Gori i drugdje nastanak suda prethodio nastanku države.
●Smatrate li da je materijalni položaj sudija loš i kako pravdate činjenicu da u takvim okolnostima predsjednik Vrhovnog suda kupuje službeno vozilo enormne vrijednosti?
– Ako se pogleda ukupan status – primanja, uslovi rada, rješavanje stambenog pitanja – taj položaj nije na željenom nivou. Ipak, to ne bih dovodio u vezu sa kupovinom službenog auta za potrebe predsjednika Vrhovnog suda. Uredba Vlade predviđa mogućnost kupovine automobila te klase i cijene, a kako sam informisan na taj način je zamijenjeno vozilo staro osam godina, koje je prešlo 210.000 kilometara.
●Ima li najava da u skorije vrijeme počne izgradnja zgrade palate pravde kako bi se riješio problem prostornih kapaciteta većeg broja sudova?
– U budžetu za ovu godinu izdvojena su sredstva od dva miliona eura za zgrade sudskih organa. To svakako nije dovoljno za izgradnju dugo najavljivanog zdanja palate pravde. Međutim, i navedeni iznos bi značio mnogo za obezbjeđenje prostora za Upravni sud, što je naš, a vjerujem i vladin prioritet u narednoj godini.
●Smatrate li da je izbor na mjesto predsjednika Sudskog savjeta kruna jedne karijere?
– Kod uspješnih ljudi najveći dometi nijesu statična kategorija. U mojoj profesionalnoj biografiji nekada je to bila funkcija potpredsjednika Vlade u 27. godini, zatim dužnost predsjednika Ustavnog suda, dekana Pravnog fakulteta. U momentu izbora bila je to i funkcija predsjednika Sudskog savjeta, a sada je to zvanje redovnog profesora Univerziteta, na koje sam u međuvremenu izabran. Ipak, najvažnija i jedina konstantna kruna karijere jeste moja porodica. Samo u harmoniji sa srećnom porodicom vrijede svi profesionalni uspjesi.
●Da li ste zadovoljni postignutim rezultatima rada Sudskog savjeta u prošloj godini ?
– Jesam, u mjeri koja je zavisila od mog rada i rada članova Sudskog savjeta. Uradili smo veliki dio posla koji se tiče implementacije rješenja iz Zakona o sudovima i Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, uz ispunjavanje obaveza koje su pred nama bile u evropskoj agendi. Nijesam zadovoljan u mjeri koja nije zavisila od nas, a koja se u prvom redu odnosila na materijalnu potporu budžeta za neke projekte koji su preduslov našeg optimalnog funkcionisanja. U prvom redu to se odnosi na primjedbe koje smo dobili u izvještaju o napretku (dalja dogradnja pravosudnog informacionog sistema, problem kadrovskih i prostornih uslova za rad Sudskog savjeta) i to sam bez ustezanja rekao u Skupštini prilikom rasprave o godišnjem izvještaju. Iako je evropska ocjena o našem radu bila na nivou generalne ocjene – trojka, to nijesam doživio kao poseban uspjeh, niti se sa time mirim. Mislim da možemo i moramo uraditi više i zaslužiti bolju ocjenu.
●Kako komentarišete to što stručna i laička javnost tvrdi da su najbolja preporuka za izbor jednog sudije porodične relacije i politička opredjeljenja?
– Način izbora sudija je i u sudskim sistemima sa dužom tradicijom uvijek predmet različitih ocjena, što potvrđuju i istraživanja Evropske mreže sudskih savjeta – ENCJ. Na nama je da svojim postupanjem svedemo to podozrenje na najmanju mjeru. Takve spekulacije ne uzimam kao zlurade. Naprotiv, smatram da dio njih ima kritički odnos u namjeri da sudska grana vlasti još bolje funkcioniše. Po definiciji, u sudu je uvijek jedna strana nezadovoljna ishodom i ona ne daje hvalospjeve o radu sudija. Osim toga, kandidati koji nijesu izabrani imaju mogućnost da se obrate Upravnom sudu i ja ih i ovim putem ohrabrujem da to učine kada god misle da nije pravilno vrednovan njihov rad, i neće mi zasmetati ako broj onih koji podnose tužbu bude veći od 2-3 odsto, koliko se do sada obraćalo za zaštitu svojih prava. Međutim, to što se njihove tužbe dobiju naglašen medijski publicitet ne treba da zasjeni ostalih 97-98 odsto slučajeva u kojima nije bilo prigovora na naše odluke.
●Da li je novim zakonom regulisano vrednovanje rada sudija i koji su to parametri kojima se taj rad mjeri?
– Novi Zakon o Sudskom savjetu i sudijama znatno je unaprijedio sistem ocjenjivanja i napredovanja sudija. Sudija može napredovati ako je njegov rad ocijenjen odličnom ocjenom i ako ispunjava posebne uslove propisane za izbor. Kriterijumi za ocjenjivanje su u velikoj mjeri objektivizirani, dok je postupak ocjenjivanja detaljno uređen. Tako se kao izvor ocjenjivanja uzimaju u obzir određeni broj pravosnažno okončanih predmeta i statistički i drugi izvještaji o radu sudije. Sve kriterijume će konkretno vrednovati posebne komisije sačinjene od sudija višeg stepena. Ovako postavljen sistem garantuje nepristrasnost i jednako postupanje prema svim sudijama.
VJ. DAMJANOVIĆ
O izgubljenom CD-u
u skupštinskom odboru
●Kako komentarišete nestanak CD-a iz spisa predmeta optuženih za ubistvo Slavoljuba Šćekića, sa saslušanja zaštićenog svjedoka?
– O tome je upućen odgovor nadležnih sudova koji je Sudski savjet proslijedio skupštinskom Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu.
Usamljeni
kritičar
●U jednom momentu izjavili ste da izbor predsjednika Vrhovnog suda, tužilaštva, Sudskog savjeta i Ustavnog suda zavisi od nagodbe političkih elita, da li i dalje stojite iza toga?
– To sam rekao još u postupku donošenja ustavnih amandmana i to za Sudski savjet i Ustavni sud, u vrijeme kada su gotovo svi veličali dvotrećinsku većinu kao idealno rješenje, a ja sam bio usamljeni kritičar takvog rješenja. Istakao sam da to može dobro funkcionisati na primjer u Njemačkoj, ali u podijeljenom društvu i partitokratiji kakva je u Crnoj Gori to može dovesti do nagodbi, odnosno do situacija u kojima će se glasati „u paketu”, na način „podržaću tvog kandidata, ukoliko ti podržiš mog kandidata”. Da li se to događalo neka sudi crnogorska javnost, ali je interesantno da to sada najviše kritikuju nekadašnji zagovornici tog rješenja. Šta je optimalno rješenje? Smatram da u proces predlaganja kandidata za ova dva organa, kao i za Tužilački savjet koji se bira drugačijom većinom, treba više uključiti pravničku struku – fakultete, Udruženje pravnika i druge naučne i stručne institucije. Uostalom, takva rješenja postoje u regionu, to je bliže našoj realnosti, a označilo bi otklon od političkih elita koje se ne odriču monopola da oni odlučuju, bili vlast ili opozicija. Zbog toga treba ponovo mijenjati Ustav, a to je složen postupak i ne vidim da će to biti učinjeno u dogledno vrijeme, iz razloga što slijede izbori, a interesovanje naše javnosti je usmjereno na tu stranu, po pravilu, intenzivnije, duže i strasnije nego što je to slučaj u drugim zemljama.
Konačan sud
daće građani
●Izjavili ste jednom prilikom da svim sudijama treba dati šansu. Kako komentarišete to da se decenijama daje šansa pojedincima iza kojih ne stoje baš zavidni rezultati?
– I treba dati šansu, posebno mladima i za to ću se uvijek kao predsjednik Sudskog savjeta zalagati, a još više kao profesor. Međutim, ako se aludira na nezaslužene karijere u sudstvu ne bih se složio, mada ne isključujem da je na pojedinačnom nivou bilo i takvih slučajeva. Sistem izbora u sudstvu je po prirodi stvari mjerljiviji i više objektiviziran nego u drugim granama vlasti, pa ako nekim slučajem dođe do izbora nekompetentnog sudije, postoje mehanizami putem kojih se ocjenjuje njegov rad, što može rezultirati razrješenjem takvog sudije. Uostalom, podsjećam da Sudski savjet na dnevnom nivou ima pregled rada sudija, što zbog prirode nadležnosti nije slučaj kod drugih grana vlasti. Ali da ne pretjeram, jer se i njihov rad mjeri svake četiri godine, o čemu sud donose građani.